Što je separacijska anksioznost?
Separacijska anksioznost kod pasa ponašajna je teškoća pri kojoj pas doživljava pojačanu uznemirenost tijekom odvajanja od osobe za koju je privržen ili kada ostane potpuno sam.
Ponašanja koja mogu upućivati na separacijsku anksioznost uključuju:
- lajanje,
- zavijanje,
- uništavanje stvari,
- grebanje po izlaznim vratima ili oko njih,
- pojačano slinjenje,
- dahtanje,
- znojenje šapa,
- obavljanje nužde u stanu.
Međutim, prisutnost jednog ili više ovih ponašanja ne znači automatski da tvoj pas ima separacijsku anksioznost.
Zato u sklopu svojeg HomeAlone programa provodim početnu procjenu ponašanja, pri čemu mi snimka psa dok je sam pomaže saznati nekoliko važnih stvari.
Prvo promatram počinju li znakovi uznemirenosti odmah nakon što se vrata zatvore ili pas neko vrijeme može ostati sam i pritom biti opušten. To mi pomaže procijeniti njegovu toleranciju na samoću i isplanirati prve korake u radu.
Pritom je važno uočiti i uzeti u obzir ne samo ona ponašanja koja smetaju skrbniku (ili susjedima) nego i druge znakove stresa. Pas može biti tih, a ipak pokazivati znakove uznemirenosti: primjerice, hodati amo-tamo, dahtati, sliniti, neprestano biti usmjeren na vrata ili se teško uspijevati opustiti.
S druge strane, pas koji je opušten dok je sam, ali povremeno zalaje na zvuk izvana ili prolaznike ispred stana, ne pokazuje nužno znakove separacijske anksioznosti. Lajanje tijekom samoće samo po sebi nije dovoljno da bismo zaključili da pas teško podnosi odvajanje. Važno je razumjeti što je potaknulo lajanje i pokazuje li pas pritom i druge znakove uznemirenosti.
Osim snimke, važan dio procjene ponašanja psa čine i informacije koje dobivam kroz razgovor sa skrbnikom. Primjerice, zanima me postoji li dio dana kada je uznemirenost izraženija i pas teže podnosi samoću. Također me zanima ponaša li se pas jednako kada ostaje potpuno sam i kada je s nekim drugim. Nekim je psima važno da imaju bilo kakvo društvo, dok drugi mogu postati uznemireni upravo kada ode određena osoba.
Ako želimo biti precizni, važno je razlikovati separacijsku anksioznost, koja se odnosi na uznemirenost povezanu s odvajanjem od određene osobe, od izolacijskog (di)stresa, koji se odnosi na uznemirenost koja se pojavljuje kada pas ostane potpuno sam. U praksi se ta stanja mogu preklapati i pojavljivati u različitim intenzitetima.
Sve ove informacije važne su jer nam pomažu razumjeti što je psu problematično, u kojim se situacijama uznemirenost javlja i je li ona doista povezana s odvajanjem i/ili samoćom.
Tek kada imamo cjelovitu sliku, počinjemo izrađivati plan rada prilagođen svakom psu, njegovu skrbniku i okolnostima u kojima se oni nalaze.
STOZ™ – drugačiji pristup radu sa psima sa separacijskom anksioznošću
Pretražujući internet, često nailazimo na brza rješenja (quick fix) za separacijsku anksioznost. Najčešće se svode na davanje KONG-a ili druge igračke kako bi se psu odvratila pažnja tijekom odlaska, zatvaranje psa u boks ili intenzivno fizičko umaranje prije nego što ostane sam. U nekim se slučajevima još uvijek preporučuje i kažnjavanje lajanja i zavijanja, primjerice uporabom ogrlica protiv lajanja koje djeluju kažnjavanjem, iako Zakon o zaštiti životinja u Hrvatskoj zabranjuje uporabu naprava kojima se kažnjavanjem utječe na ponašanje životinja.
Iako neki od tih postupaka mogu biti korisni kao dio šireg plana rada, sami po sebi ne rješavaju nužno problem. Ako pas ne može ostati opušten dok je sam, igračka mu možda neće biti dovoljna da se nosi s uznemirenošću, a dodatno umaranje ili ograničavanje prostora neće nužno promijeniti njegovu reakciju na odvajanje. Kod nekih pasa određeni postupci mogu čak povećati razinu stresa i pojačati reakcije na samoću ili odvajanje.
Upravo zato separacijsku anksioznost ne promatram kao teškoću koja se može ublažiti ili otkloniti jednim trikom ili univerzalnim protokolom. Riječ je o složenoj teškoći koja zahtijeva razumijevanje konkretnog psa, okolnosti u kojima se uznemirenost javlja i čimbenika koji mogu utjecati na njegovu sposobnost da se nosi sa samoćom.
Polazeći od toga, ali i iskustva iz vlastite prakse, razvio sam STOZ™ pristup, koji obuhvaća četiri područja važna za planiranje intervencija u radu sa psom: Skrbnik, Trening, Okolina i Zdravlje.
Svako od tih područja obuhvaća drugi dio problema, a povezivanjem intervencija iz svih četiriju područja u jedinstven, individualiziran plan rada nastojimo psu i njegovu skrbniku pružiti što bolje uvjete za napredak.
SKRBNIK
Ovdje radimo na razumijevanju onoga što se događa sa psom i osvještavanju činjenice da lajanje, zavijanje ili uništavanje stvari tijekom samoće nisu nužno znak inata ili neposluha, nego mogu biti izraz snažne emocionalne uznemirenosti s kojom se pas u tom trenutku teško nosi.
Ovo područje smatram temeljem daljnjeg rada jer način na koji doživljavamo ponašanje psa utječe na odluke koje donosimo, očekivanja koja postavljamo i intervencije koje primjenjujemo.
TRENING
U ovom području kreiramo individualni tempo sesija („vježbica”) kojima je cilj pomoći psu da postupno razvije veću toleranciju na samoću i/ili odvajanje.
Kada govorimo o separacijskoj anksioznosti, postupno izlaganje samoći mora biti prilagođeno reakcijama psa. Ne polazimo od unaprijed zadanog rasporeda u kojem svakih nekoliko dana produljujemo odsutnost, nego od toga što pas trenutačno može podnijeti bez izražene uznemirenosti.
Cilj je stvarati predvidljiva i za psa sigurna iskustva tijekom kojih postupno razvija sposobnost ostajanja sam. Pritom pažljivo pratimo njegove reakcije uz pomoć snimki i prema njima prilagođavamo sljedeće korake.
Iako primarno koristim riječ „trening”, ovaj dio rada može se opisati i kao bihevioralna intervencija. Cilj nije „suzbiti” neželjena ponašanja, nego pomoći psu da promijeni emocionalnu reakciju na samoću ili odvajanje. Smanjenje problematičnih ponašanja dolazi kao posljedica te promjene.
OKOLINA
Ovdje se bavimo upravljanjem iskustvima iz svakodnevnog života koja mogu utjecati na ponašanje, emocionalno stanje i sposobnost psa da se nosi sa samoćom ili odvajanjem od određene osobe.
Izloženost drugim stresnim situacijama može pridonijeti većoj uznemirenosti psa kada ostane sam i otežati provođenje sesija (“vježbica”) iz područja TRENING. Zato je važno razumjeti ne samo što se događa sa psom tijekom odvajanja nego i što se događa u ostatku njegova dana.
Dobar primjer iz moje prakse je Lucy, petogodišnja ženka portugalskog vodenog psa, kod koje smo primijetili znakove separacijske anksioznosti, ali tijekom rada i izražen strah od zvukova vjetra. U danima kada je vani bilo vjetrovito, Lucy je bila uznemirenija i tijekom ostajanja kod kuće.
Zbog toga smo morali prilagoditi plan iz područja TRENING, uz istovremeni rad na njezinu strahu od zvukova. Iako strah od vjetra nije bio razlog zbog kojeg je njezina skrbnica potražila pomoć, pokazalo se da ga ne možemo zanemariti u planiranju rada na teškoćama povezanima sa samoćom.
ZDRAVLJE
Zadnje, ali ne i najmanje važno područje je ZDRAVLJE. Zdravstveno stanje psa može značajno utjecati na njegovo ponašanje i emocionalno stanje.
U svojoj sam se praksi susretao sa psima kod kojih je provođenje plana treninga bilo znatno otežano tijekom zdravstvenih tegoba. Shelby, mladi hrt, nije pokazivao gotovo nikakvu toleranciju na samoću u razdobljima kada su njegove gastrointestinalne tegobe bile izraženije. Nakon što su skrbnici, u suradnji s veterinarom, počeli rješavati njegove zdravstvene tegobe, provođenje vježbi postalo je izvedivije, a njegovo se ponašanje tijekom ostajanja nasamo postupno stabiliziralo.
Zato je suradnja s veterinarom važan i nužan dio STOZ™ pristupa, a ne nešto čime se bavimo tek kada trening ne daje očekivane rezultate.
Ima li nade za mog psa?
Kao što vidiš, rad na separacijskoj anksioznosti nije jedan od najjednostavnijih izazova u radu sa psima. Ako očekuješ brzo rješenje, vjerojatno ćeš potrošiti mnogo vremena isprobavajući različite trikove koji ne daju rezultate.
S druge strane, ako si spreman ili spremna na planiran i strukturiran rad, postupno napredovanje koje je u početku vrlo sporo te povremene regresije koje su dio procesa, postoje dobri razlozi za optimizam. Dakle uz odgovarajući pristup i prilagodbu rada potrebama tvojeg psa, moguće je postići značajan napredak.